MoguSve!
Pet radova koje izlaže na izložbi Licem u lice pokazuje izuzetnu vještinu koja nije nametljiva i sama sebi svrhom, već u službi razmišljanja i umjetničkog osjećaja pretvorena u djela koja evociraju niz univerzalnih, ali i subjektivnih i osobnih asocijacija koje će sigurno zainteresirati publiku. Izbor tema daje naslutiti široki raspon autorovih interesa.
Potjeh nas vodi u bajku, u naše djetinjstvo, priču iz davnine, nevino i iskreno doba u kojem smo učili o vrijednosti potrage za istinom, o ljubavi koja se nalazi u srcu, a ne u razumu. Doba života u kojemu možemo vjerovati da vrlina, poštenje i dobrota pobjeđuju zlo. Impresionistički modeliran, pomalo sjetan, možda čak i svjestan odrastanja, lijepi Potjeh vraća nas u bajku, ali i daleku pretkršćansku slavensku mitologiju izgubljenih i zaboravljenih značenja prapočetka.
Četiri godišnja doba, iako na drugačiji način, sličan je arhetipski, simbolički obrazac. Alegorija rađanja, odrastanja, cvjetanja, sazrijevanja, odumiranja, smrti i beskrajnog cikličkog ponavljanja; proljeće, ljeto, jesen i zima. Sva priroda i čovjek kao dio prirode vrte se u tom krugu života. Od Eluzinskih misterija, Arcimbolda, Brueghela ml., Poussina, Canove, Frangeša Mihanovića…. Petar Koši odabrao je dva muška i dva ženska lika, različite starosti i opremio nekom reminescencijom na antičke postamenate i arhitekturu koja bez suvišne patetike upućuje na poznavanje klasične drevne personifikacije prirodnih sila, a ipak u sasvim osobnoj interpretaciji.
Tu je i Tužna muza. Je li ona Erato, Euterpa, Talija, Kaliopa, Klio, Melpomena, Uranija, Polihimnija, Terpsihora; Beatrice, Laura, Simonetta? Nema atributa, nema imena. Je li osoba? Možda je inspiracija ili nadahnuće? Zašto je tužna? Kao u Balzacovoj trilogiji “Nepoznato remek-djelo, Sarrasine, Gambara” posvećenom umjetnosti, prirodi umjetničkog nadahnuća, umjetniku i umjetničkom stvaranju i granicama umjetnosti – nema odgovora.
Temu rada Integracija možemo potražiti u istraživanju svjesnog i nesvjesnog, zaboravljnog i potisnutog, ispitivanju uma i razuma, onoga što se događa u glavi; pojmovima ekstraverzije i introverzije bavio se Carl Jung, a njegova je analitička psihologija utjecala na umjetnost “Dobro ne postaje bolje ako je pretjerano, nego gore, a malo zlo postaje veliko ako se zanemari i potisne. Sjena je u velikoj mjeri dio ljudske prirode i tek noću ne postoje sjene….. Integracija sjene, ili realizacija osobnog nesvjesnog, označava prvu fazu u analitičkom procesu… bez nje je prepoznavanje anime i animusa nemoguće.” Carl Jung
Proniknuti ispod površine, prikazati čovjeka tako da njegova fizička obilježja odražavaju puninu njegove osobnosti sama je suština i bit umjetnosti. Posebno je to najvažniji cilj portreta. Lice koje govori, koje prenosi neizmjerne mogućnosti izražaja najdubljih I najskrivenijih osjećaja, poruka i karaktera osobe jedan je od najvažnijih motiva umjetnosti. Uhvatiti to bogatstvo izraza i zamrznuti tako da ostane “živo” na papiru, platnu, u kamenu, glini ili bilo kojem drugom materijalu ili mediju poseban je izazov. Postoji međutim već od antičkih vremena i obrnuti pokušaj prosuđivanja osobina i tipova ličnosti na temelju crta i izraza lica. Sučeljavanje taj process stvaranja vodi u tom smjeru. Dva izmišljena portreta sugeriraju karaktere, narav dva tipa specifične osobnosti koju promatrač treba iščitati i protumačiti prema modelaciji.
Već se iz ovih sasvim sažetih nabrajanja izloženih radova može potvrditi velika slojevitost i promišljenost umjetničkih ostvarenja mladog kipara Petra Košija. Da nema nikakve sumnje da će razvoj njegovog talenta i vrijednog rada dati odlične rezultate i izvrsne radove, istaknula je tajana Vrhovec Škalamer, prof. pov. umjetnosti i književnosti.
Paula Palikuča mlada je umjetnica diplomirala 2024. godine na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Mlada umjetnica predstavlja svoj rad Stanje uma, izveden na zadnjoj godini studija. Dvije cjeline, ukoričene u bijeloj i zelenoj knjizi nazvane su Prilike i Neprilike. Serija je to svakodnevnih događaja, bez velikih oscilacija i drama, koji su izazvali neposredne emotivne reakcije ilustrirane i lapidarno opisane u obliku skice, pretvorene u grafičke listove i digitalno obrađene. Izvedba je zadržala karakter jednostavnosti, gotovo na razini znaka. Brige, tjeskobe i radosti u svakodnevnom ritmu, izmjenjuju se u dnevničkoj formi. Uredno bilježeći datume čuva za sebe po svemu posve introspektivne doživljaje. Iako je taj dnevnik na kraju otvoren I predstavljen publici, on nije zamišljen u formi dijaloga s vanjskim svijetom, ne odaje puno, autorica je suzdržana i sama u svom svijetu. Uprkos nespremnosti da s nama podijeli više detalja, sasvim je lako poistovjetiti se s mnogim situacijama koje proživljava, očekivano i realno, teško se oteti dojmu da je neprilika znatno više. To je studentski život pun obaveza, stres, tjeskoba, samokritičnost,. Dobar je to uvid u rutinu koja je obojena generacijskom oznakom Z. Vizualni dnevnik, mentalne slike, osvještavanje situacija, promatranje sebe i racionalizacija. Odabir boja u funkciji je raspoloženja, plava i ružičasta za pozitivna, zelena i narančata za negativna, a kompozicija je skladna.
Kako je do sada Paula radila na projektima koji su uključivali različite medije, istražujući svoje interese na području slikarstva, kiparstva i grafike, biti će zanimljivo vidjeti u kojem će smjeru krenuti u budućnosti istaknula je povjesničarka umjetnosti i književnosti Tajana Vrhovec Škalamera.
