IZLOŽBA “U ZONI OPASNOSTI”
U Galeriji Dvorane Centra za kulturu Sesvete 9. rujna 2026. otvorena je izložba plakata studenata Kijevskog nacionalnog sveučilišta kulture i umjetnosti, nastalih u suradnji s njihovim profesorima i mentorima.
Studenti su suvremenim grafičkim jezikom povezali ljepotu ukrajinske tradicijske kulture s njezinim stradanjem tijekom rata. Keramički predmeti pojavljuju se razbijeni, tradicionalni vezeni ručnici spaljeni, a umjetnička i arhitektonska baština potopljena ili razorena. Posebno potresno odjekuje priča o oslikanoj kući-muzeju ukrajinske umjetnice naive Poline Rajko, teško stradaloj u poplavi nakon rušenja brane Nova Kahovka.
Ovi plakati nisu samo studentski umjetnički radovi. Oni su svjedočanstvo, upozorenje i krik protiv uništavanja kulture, pamćenja i identiteta jednoga naroda.
Program otvorenja započeo je ukrajinskom gitarskom skladbom u izvedbi Viktorije Hartmann, ukrajinske glazbenice i profesorice gitare u Glazbenoj školi Zlatka Grgoševića u Sesvetama.
Okupljene je pozdravila ravnateljica Centra za kulturu Sesvete Vjekoslava Damjanović, istaknuvši kako kulturna baština nije samo trag prošlosti, nego temelj identiteta, pripadnosti i opstanka zajednice. Naglasila je i važnost kulturnih ustanova kao prostora solidarnosti i čuvanja istine o baštini koja je danas ugrožena.
Izložbu je predstavila dr. Kateryna Gamaliia, profesorica povijesti umjetnosti, približivši posjetiteljima značenje prikazanih motiva i sudbine kulturnih dobara na koje se studentski radovi odnose.
Kustosica projekta je Natalia Udris-Borodavko, profesorica i stručnjakinja za dizajn i ukrajinski kulturni identitet. Projekt je povezao njezin rad sa studentima na području vizualnih komunikacija s povijesnoumjetničkim znanjem dr. Gamaliije. Njihova suradnja omogućila je da činjenice o ugroženoj baštini budu pretočene u snažne i razumljive vizualne poruke.
Na završetku, Viktoriia Hartmann izvela je na gitari popularnu ukrajinsku skladbu Ridna maty moya – „Rodna/Draga moja majko”, pjesmu o majčinskoj ljubavi, domu, odlasku i trajnoj povezanosti sa zavičajem, a uz njezinu je pratnju spontano je zapjevala dr. Kateryna Gamaliia što je ovom događanju dalo posebnu emotivnu snagu i toplinu; osjetili smo ljude koji iza uništenih zgrada i gradova stoje sa svojim sjećanjima, patnjom i nadom.
Izložba ostaje otvorena do 15. listopada ove godine.
