Sesvetski dani

Obilježavamo 66 godina rada Centra za kulturu Sesvete izložbom „Rute 66“

Centar za kulturu Sesvete, ili dojučerašnje Narodno sveučilište, jedno je od najvažnijih mjesta obrazovanja, kulture i cjeloživotnog učenja u istočnom dijelu Zagreba. Kroz više od pola stoljeća djelovanja postalo je omiljena točka susreta građana svih generacija – od djece do umirovljenika – koji su kroz njegove prostore prošli tražeći znanje, doživjeti kulturu, izraziti vlastitu kreativnost i povezivati se sa zajednicom.

Tijekom godina centar je nekoliko puta mijenjalo namjenu, djelatnosti i naziv, sukladno društveno-političkim promjenama, no osnovna misija – obrazovanje i kulturno uzdizanje građana – ostala je ista.

Isprva pod nazivom Dom kulture, osnovan 1959. godine, bio je jedna od tadašnjih ustanova za obrazovanje odraslih s ciljem podizanja obrazovne razine radničkog i ruralnog stanovništva.

S vremenom su ti programi postupno zamijenjeni, a djelatnost ustanove usmjerila se ponajprije na organizaciju kulturno-umjetničkih sadržaja: kazališnih predstava, kino projekcija i likovnih izložbi, održavanja tečajeva stranih jezika, nastupa folklornih skupina i priredbi zborskog pjevanja. Pod okriljem Narodnog sveučilišta “Sesvete” osnovana je Glazbena škola Zlatka Grgoševića, koja se 2017. godine osamostalila i danas je najveća glazbena škola u Hrvatskoj.

U sastavu Centra nalazi se i Kino Sesvete, koje se posljednje dvije godine obnavlja i ponovno postaje kulturno središte kvarta – omiljeno susretište djece, mladih i ostalih stanovnika, pravo kvartovsko kino.

Osim kino prikazivačke djelatnosti, prioriteti nam je cjeloživotno učenje i neformalno obrazovanje, s posebnim naglaskom na tečajeve kreativnih i umjetničkih vještina (izrada nakita, crtanje, keramika, glazbena edukacija), razvoj digitalnih kompetencija kroz STEM programe, financiranje projekata iz europskih fondova, osobito programa namijenjenih ranjivim skupinama ljudi. Važna nam je suradnja s udrugama i odgojno obrazovnim ustanovama Sesveta, kulturnim institucijama i međunarodnim partnerima u zemlji i inozemstvu.

Kroz ustanovu su djelovali mnogi istaknuti predavači, kulturni radnici, glazbenici i umjetnici, a iz poštovanja prema svima nećemo nikoga posebno izdvajati.

Tijekom vremena ustanova se suočila s brojnim izazovima, među kojima se ističu: financijska nestabilnost u razdoblju društvene tranzicije, pojačana konkurencija privatnih škola i obrazovnih centara, zastarjela infrastruktura te povremeno oslabljeni interes za obrazovanje odraslih.  – ako želiš ovo možemo izrezati

Od 2020-ih nadalje, uz snažnu podršku Grada Zagreba, Ministarstva kulture i europskih fondova, Centar modernizira svoje prostore, širi ponudu programa, razvija međunarodne suradnje , radi na projektima uključivanja ranjivih skupina, obrazovanja migranata i promicanja tradicijske kulture.

Gledajući prema budućnosti, Centar za kulturu Sesvete nastavlja biti temeljna ustanova obrazovanja i kulturne u Sesvetama, kao i pokretač društvene kohezije.

Diana Rubinić rođena je 1982. godine u Zagrebu, gdje je završila osnovno i srednje obrazovanje, a svoju neiscrpnu želju za znanjem potvrdila je specijaliziranjem digitalne fotografije na sveučilištu Algebra. Fotografijom se bavi od djetinjstva, a njezin rad karakteriziraju izražajna emocija, jedinstven stilski izričaj i upornost. Fotografira sve što je okružuje — ljude, prirodu, životinje i arhitekturu — uvijek sa željom da zabilježi iskren trenutak i prenese ga promatraču.

Diana je autorica nekoliko samostalnih izložbi u Narodno sveučilište Sesvete, među kojima se ističu: “Fotografijom kroz prosinac”, “Sljeme kao pokretač razvoja Sesveta”, Online izložba memorabilija.

Njezin fotografski rad prepoznat je i na nacionalnoj razini: dio radova bio je izložen na Zagreb Design Weeku 2024., a pojedine fotografije objavljene su i na raznim web portalima.

Osim autorskog rada, Diana aktivno sudjeluje u edukaciji, voditeljica je fotografskih radionica za djecu (“Light Painting”), vodi radionice korištenja mobitela i osnove informatike za osobe treće životne dobi u Centru za kulturu Sesvete.

U svom profesionalnom radu pokriva širok spektar tematika — od snimanja događanja, svečanosti i interijera do portreta kućnih ljubimaca. Volonterski je fotografirala pse u azilu u Utinji za udrugu Najbolji prijatelj, te poznate glumice Eciju Ojdanić i Moniku Mihaljević kako bi pridonijela lakšem udomljavanju napuštenih pasa.

Diana Rubinić kroz svoj rad pokazuje predanost, humanost i ljubav prema fotografiji, ostavljajući trajan trag u zajednici kojoj pripada.

Povodom otvorenja izložbe, članovi Hrvatskog društva karikaturista besplatno će crtati brzopotezne portretne karikature za posjetitelje.

Hrvatsko društvo karikaturista osnovano je
1985. godine sa ciljem promocije karikature u Hrvatskoj, kao i promocije
hrvatske karikature u svijetu i to kroz organiziranje gostujućih izložbi, kao i
zajedničko sudjelovanje na brojnim svjetskim festivalima karikature na kojima
su članovi HDK do sada osvojili preko 600 nagrada i priznanja, čime su doveli
hrvatsku karikaturu u sam vrh europske i svjetske karikature. Društvo trenutno
broji 80 članova, što znači da uz par izuzetaka okuplja gotovo sve
karikaturiste koji djeluju u Hrvatskoj. Osim brojnih izložbi diljem Hrvatske,
HDK je također organizator jednog od cijenjenih svjetskih festivala karikature
koji se pod nazivom “Zagreb 2025” ove godine organizira po trideseti
put, što je u svijetu karikature zaista impresivna brojka, obzirom da se ni
mnogi financijski puno jači festivali nisu uspjeli tako dugo održati.  Kao
i kod većine drugih festivala, svake godine određuje se nova tema festivala, a
zadana tema za 2024. godinu bila je “Književnost u karikaturi”.
Pristiglo je gotovo 900 radova iz 64 države, uz odaziv 389 autora. Nakon
inicijalne postave u Zagrebu, ova izložba putuje diljem Hrvatske u gradove i
njihove izložbene prostore. Upravo zahvaljujući temi festivala, brojne su
knjižnice, muzeji i druge ustanove vezane uz kulturu pokazale poseban interes
upravo za ovu izložbu.

Festival je natjecateljskog karaktera, tako
da je peteročlani žiri na čelu sa uglednim dramatičarom, akademikom i
predsjednikom Matice hrvatske, Mirom Gavranom, imao težak zadatak izabrati tri
prvonagrađene karikature i pet posebnih priznanja, među kojima se našao i
hrvatski karikaturist Krešimir Kveštek.

Koncert profesora Glazbene škole Zlatka Grgoševića i ove će se godine tradicionalno održati u sklopu Sesvetskih dana kulture, na veliko zadovoljstvo sesvetske publike.

MJUZIKL UČENIKA OŠ BRESTJE –
ZAGREBAČKE SLIKE

Učenici OŠ Brestje, pod vodstvom profesorica Nevenke
Grbavac i Ankice Bilić, pripremili su mjuzikl pod nazivom Zagrebačke slike.
Pjesmom, plesom i glumom pokušat će oživjeti odabrane događaje iz zagrebačke
prošlosti. Osim druženja i zabave, te razvijanja plesnih, pjevačkih i glumačkih
vještina, cilj nam je na zanimljiv način ponoviti i nešto naučiti o povijesti
Zagreba.

Pridružite nam se!

Sabina Mikša osnovnu i srednju glazbenu školu završila je u Zagrebu. Tijekom školovanja redovito je sudjelovala na seminarima uglednih profesora Jordija Cordine iz Barcelone i Livije Sao Marcos iz Brazila, održavanima u sklopu ljetnih škola u Grožnjanu.

Nakon završene mature započela je svoju pedagošku karijeru u Glazbenoj školi Blagoje Bersa u Zagrebu. Od 1996. godine predaje gitaru na tečajevima pri narodnim sveučilištima – prvo u Dubravi, potom od 2004. u Sesvetama, a od 2005. i u Velikoj Gorici. Već više od dva desetljeća posvećena je isključivo poučavanju gitare, pri čemu uz klasičnu gitaru poučava i osnove pop i rock glazbe.

Od 2014. godine predaje klasičnu gitaru u Osnovnoj glazbenoj školi pri Osnovnoj školi Marija Bistrica.

U listopadu 2021. položila je prijemni ispit i upisala Konzervatorij za glazbu u Trstu, smjer klasična gitara, ostvarivši time svoj najveći profesionalni san.

Glazbeno izražavanje prati je od ranog djetinjstva, osobito kroz pjevanje. Bila je članica vokalno-instrumentalnog ansambla „Vatroslav Lisinski“ te osnivačica vokalnog kvarteta „Otium“, s kojim je izvodila ranu, renesansnu i etno glazbu. Kvartet je često nastupao u dvorcima Hrvatskog zagorja, a u posljednje vrijeme organizira i koncerte posvećene klasičnom gitarskom repertoaru, obogaćene etno izričajem. Ti se koncerti redovito održavaju u franjevačkom samostanu u Glavotoku na otoku Krku.

Leonard Medica Gregorič započeo je svoj glazbeni put 2005. godine u Glazbenoj školi Umag. Školovanje je nastavio u Umjetničkoj gimnaziji u Kopru kod profesorice Tanje Brecelj Vatovec, gdje je maturirao 2016. Iste godine upisao je jazz gitaru na Konzervatoriju G. Tartini u Trstu kod profesora Riccarda Chiariona.
Nakon diplome iz jazz gitare završio je magistarski studij elektronske glazbe i multimedije (2021.), a 2023. upisao je magistarski studij klasične gitare.
Tijekom studija istraživao je glazbu na granici jazza, slobodne improvizacije i eksperimentalne glazbe, usredotočujući se na improvizaciju kroz različita razdoblja i kulture, spajajući tradiciju s modernim pristupima.
Sudjelovao je na majstorskim tečajevima s priznatim glazbenicima i nastupao na festivalima u zemlji i inozemstvu. Od 2021. godine predaje gitaru u Osnovnoj školi “Marija i Lina” u Umagu te je mentor na Ljetnoj gitarističkoj radionici Udruge Kitarika i Ljetnoj jazz školi “Zgrabi Zvok” u Kopru.

bukalvesna@gmail.com 

Vježbanje suosjećanja novi je projekt Nikoline Komljenović, nastavak njezine autorske prakse u
kojoj tradicionalne cirkuske alate – svilu, užad i trapez – zamjenjuje tankim
ribarskim najlonom (krenom), stvarajući prostor delikatne, a snažne izvedbene
metafore.

Performans se odvija među trima zastorima flaksa – prozirnim, napetim
linijama koje razapinju prostor, omeđujući ga zvukovima, videima i svjetlom.
Ovi elementi evociraju strah, neizvjesnost i nasilje koje je prisutno, ali
nevidljivo; sve ono što se događa onkraj granica našeg pogleda, a čije
posljedice osjećamo na koži.

Prostorom odzvanja nepostojanje sigurnosti, iščezavanje prošlosti i
budućnosti, dok fragmenti intervjua stanovnika područja kojima prolaze
izbjeglice donose stvarna svjedočanstva prolaznosti, gubitka i izdržljivosti.

Kako izgleda susret s Drugim u vremenu sveopćeg razdvajanja?

U ovom radu susret nije spektakularan čin, nego tiho prepoznavanje –
bljesak bliskosti, spoznaja da nismo sami u svojim borbama. Tanka linija tijela
u zraku postaje sama po sebi čin suosjećanja – čin koji ne traži tumačenje, već
ga osjećamo neposredno, kroz vlastito tijelo.

Vježbanje suosjećanja reflektira suvremena
politička pitanja migracija, izbjeglištva, ratova, Drugosti i krhkog naslijeđa
koje ostavljamo budućim generacijama.

Projekt je crossover između vizualne umjetničke instalacije, suvremenog
plesa i performansa pokreta u kombinaciji sa zračnim akrobacijama, oblikovan
kroz sudioničko iskustvo.

U Tankoj liniji metafora se ne izgovara – ona se događa.