OVO NISMO BIRALI

Vid Balog u „Ovo nismo birali”: nitko ne može kroz život sam
U pretpremijeri predstave „Ovo nismo birali” Balog donosi emocionalno snažnu interpretaciju čovjeka koji kroz brigu za drugoga ponovno pronalazi smisao
Kad je Vid Balog na pozornici, publika očekuje smijeh. U pretpremijeri predstave „Ovo nismo birali”, održanoj 12. rujna u Centru za kulturu Sesvete, najdublji je trag ipak ostavila emocionalnost njegove izvedbe. U ulozi strica Vlade, povučenog u sigurnost vlastita doma, Balog priči o samoći i strahu od odbačenosti daje toplinu i gotovo ispovjednu neposrednost.
Tekst Vida Baloga i Frana Bosanca suočava dvije generacije u trenutku životnog zastoja. Tridesetogodišnji glumac Petar, nakon prekida ljubavne veze i gubitka roditeljske potpore, utočište pronalazi kod strica. Njegov dolazak narušava Vladinu samotnu svakodnevicu, a zajednički život, ispunjen prepirkama i sudarima navika, postupno otkriva koliko su jedan drugome potrebni.
Glumačka snaga Balogove interpretacije počiva na proturječnosti njegova lika: Vlado nećaka poziva na borbu i preuzimanje odgovornosti, premda se i sam povukao iz života. Iza odlučnosti i prigovaranja nazire se čovjek koji vlastitu ranjivost lakše izražava brigom za drugoga nego izravnim priznanjem. Ohrabrujući Petra da se prijavi na audiciju, kao da i sebe uvjerava da odustajanje ne mora biti konačno.
Posebnu težinu imaju dijelovi posvećeni glumačkoj nesigurnosti. Čekanje da nas netko odabere i izlaganje tuđoj procjeni u Balogovoj izvedbi dobivaju osoban prizvuk. Profesionalni strah prerasta u šire pitanje: kako sačuvati osjećaj vlastite vrijednosti kada potvrda izostane? Upravo tu predstava ostvaruje najprisniji odnos s gledateljem, približavajući mu iskustvo odbijanja koje nadilazi kazališni poziv.
Humor ponajviše proizlazi iz obiteljskih razmirica, no gorčina i nježnost ostavljaju snažniji dojam od komičnih razmjena.
Odnos najbolje oživljava u konkretnim situacijama, poput prizora u kojem se na pozornici doista peku jaja. Dok nećak svladava osnove samostalnosti, stric ponovno postaje netko tko ima što prenijeti. Mala kućna lekcija otkriva uzajamnost njihovog odnosa: Petar dobiva oslonac, a Vlado priliku da izađe iz samoće.
Završni odlazak na audiciju zato pripada obojici. Za Petra je to povratak spremnosti na pokušaj, a za Vladu potvrda da njegova prisutnost može promijeniti nečiji život. Balog ostaje emocionalno središte predstave upravo zato što toj jednostavnoj spoznaji daje ljudsku složenost. Njegov lik podsjeća koliko osjećaj smisla može biti vezan uz svijest da smo nekome potrebni.