PORTRETIRANJE APSURDA / KRISTINA JOZIĆ

Kristina Jozić predstavlja se publici izložbom Portretiranje apsurda. Zaista je velika prilika za mlade umjetnike pokazati što rade u Galeriji Predvorje NSS. Za Kristinu Jozić to se događa u posebnom i osjetljivom vremenu prelaska iz zaštićene atmosfere školovanja na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u neizvjesnu stvarnost naše likovne scene na kojoj treba ostvariti svoju profesionalnu i životnu egzistenciju. Radovi koji su pred Vama nastali su u okružju druženja s kolegama i prijateljima, u slikarskoj klasi koja okuplja mlade ljude povezane pouzdanjem u smisao i vrijednost umjetnosti, koji jednostavno vole crtati i slikati. Mašta, fantazija i imaginacija, osobina mladosti, ta čudesna sposobnost stvaranja novih kombinacija, stvaralački je proces koji spaja studente likovnih umjetnosti i otvara mogućnost da istražuju sebe i svoj odnos prema svemu što ih okružuje. Upravo to radi Kristina, neopterećena velikim porukama, slikajući istražuje sebe u  neobičnim i pomaknutim kombinacijama običnih i svakodnevnih predmeta i situacija. Stolovi, tanjuri i razbijene čaše; nered, muhe i prazne flaše… humor, humoreska, šala i groteska… Živih boja, zabavno i vedro, pretjerano i smješno, pomalo i jezovito, dovoljno da se ipak zamislimo i promijetimo koliko je u tim intrigantnim osobnim alegorijama nenametljivo ukomponirano više općih mjesta iz povijesti umjetnosti. Prva su asocijacija bezbrojne mrtve prirode i žanr scene nizozemskog zlatnog 17. stoljeća, stolovi puni posuđa, raznovrsne hrane, svakojakih predmeta i dekoracija. Breuegelovske prikrivene, neprikrivene, jasne ili nerazumljive simbolike koju u nekoj mjeri naslućujemo i u Kristininim kompozicijama. Motiv odsječene glave: Gorgone, Holoferna ili Ivana Krstitelja kojima su umjetnici nerijetko upisivali autoportretni prikaz vlastitog lika, očito se ponavlja u duhovitoj interpretaciji odrezanih Kristininih glava koje su nastavljaju i na niz šaljivih autoportreta, od Rembrandta i Berninija do Dalija i Warhola. I naravno Vlahe Bukovca Ormar buduće slave. Možda podsvjesno, nisu se ni muhe tu našle slučajno. O posebnom fenomenu musca depicta i značenju  mnogih muha naslikanih u 15. i 16. stoljeću još se nagađa. Na tragu nadrealizma, manje snovitog, a više začudnog i ludičkog, nižu se motivi  neočekivani, fantastični i izobličeni, neobični predmeti u neočekivanim odnosima. Dakle, sve je to u nekoj osobitoj i jedinstvenoj personalnoj sintezi fantastičnog, komičnog i apsurdnog, začinjeno pučkim šaljivim izrekama, vizualno privlačno i zanimljvo, pomalo ironično i razigrano kako je to opisala prof. Tajana Vrhovec Škalamera.