IZLOŽBA / HETERODOX / LUCIA LABAS

Lucia Labas je vizualna umjetnica, doktorica umjetnosti, magistra slikarstva i izvanredna profesorica na Slikarskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Njeno stvaralaštvo obuhvaća širok spektar medija – od slikarstva do video radova, instalacija, objekata, ambijentalnih intervencija, street arta, kolaža, crteža, land arta, umjetničkih knjiga, uvijek u funkciji konceptualnog istraživanja i perceptivnog iskustva.
Labas je aktivna na međunarodnoj umjetničkoj sceni: sudjelovala je na mnogim umjetničkim istraživačkim projektima, rezidencijama, suradnjama, nastavnim i umjetničkim gostovanjima kao gost profesor na internacionalnim umjetničkim akademijama poput Facultad de Bellas Artes – Universidad Complutense Madrid u Španjolskoj; The University of the Arts/ Taideyliopisto Helsinki u Finskoj; UCU/ Licenciatura en Artes Visuales, Montevideo u Urugvaju; European University Cyprus, Nicosia na Cipru; Jan Dlugosz University In Czestochowa, Faculty Of Arts u Poljskoj. Sudjelovala je na međunarodnim stručnim umjetničkim edukacijama i izložbama na lokacijama: Francuska, Mauricijus, Kuba, Španjolska, Irska, Poljska, Finska, Kostarika, Indija, Njemačka, Cipar.. Takva međunarodna iskustva kontinuirano oblikuju njezin akademski i umjetnički razvoj te omogućuju bogatu razmjenu ideja i koncepata s kreativnim profesionalcima iz različitih kulturnih konteksta.

U svojem radu Labas istražuje dimenzije svijesti i ljudske percepcije koje nadilaze pet osjetila, oblikujući djela koja samosvjesno otvaraju prostor introspektivne refleksije i perceptivne transformacije. Svojim slikarskim radovima istražuje energiju materije, potencijal slikarskog medija i interakciju vizualnog s konceptualnim, stvarajući djela koja potiču promatrača na svjesno iskustvo unutarnje i vanjske harmonije.
Umjetnički proces Labas karakterizira spajanje različitih medija i modaliteta u ritualnu i konceptualnu fuziju, u skladu s principom „misao kao kreativni čin“. Street art i javni prostori predstavljaju zasebno polje interesa jer omogućuju direktan i otvoren susret s publikom, stvarajući umjetnost koja je istovremeno intimna i kolektivna.
Posebnu važnost Labas pridaje ekološkom i spiritualnom aspektu svog rada. Priroda je za nju „Hram“, prostor u kojem se očituje energija, integritet i sveto značenje postojanja. Kroz svoje umjetničke intervencije, ona promiče održivost, svjesnost i aktivno sudjelovanje u očuvanju prirodnog okoliša, pozivajući na dijalog između kreativnog potencijala čovjeka i prirodnog svijeta.
Cilj i metodologija njezina rada jest stvaranje djela i iskustava koja omogućuju introspektivni rast, percepcijsku proširenost i izražavanje autentičnosti. Slikarski opusi i interdisciplinarni projekti Lucie Labas pozivaju promatrače na susret s nevidljivim dimenzijama stvarnosti, oblikujući prostor za osobnu i kolektivnu refleksiju, unutarnju harmoniju i svjesno sudjelovanje u svijetu.

Heterodox Lucia Labas
U najavi izložbe Heterodox kojom se Lucia Labas predstavlja publici u Galeriji Oblok iz sažetog životopisa vrijedi na početku još jednom istaknuti da se radi o autorici čije je temeljno umjetničko djelovanje i prisutnost na umjetničkoj sceni obogaćeno dugogodišnjim pedagoškim radom na zagrebačkoj Likovnoj akademiji, umjetničko-teorijskim istraživanjem i akademsko-nastavnom kompetencijom u predmetima bazične discipline slikarskih tehnologija i izraza u slikarskim materijalima.
Zašto je i to važno? Jasno je da iza kreativnosti, talenta, umjetničkog senzibiliteta i istraživanja, stoji opsežno i temeljito znanje i poznavanje medija, pojmova, svega onoga što u krajnjoj konzekvenci otvara mogućnost potpune i neopterećene artističke slobode. Uostalom, nije li to preduvjet, koji pogotovo u današnje vrijeme općenite površnosti, očekujemo u svakom djelovanju koje se želi nazvati umjetničkim.
Koji su to pojmovi koje sama umjetnica navodi kao osobne pokretače i poticaje?
Proces traganja i putovanja do spoznaje, zaokuplja ljudski um kroz čitavo povijesno vrijeme, a i pretpovijesno, dakako bez pisanih tragova, materijalizirano upravo u onome što danas zovemo umjetnošću, u nedostatku prave riječi za tvarne ostatke kultura koje su iznicale i nestajale u pradavnim vremenima po čitavom Starom svijetu i Amerikama. Traganje za spoznajom, empirijskom i racionalnom u antici, Aristotelovom ili Platonovom, preko svih tumača i osporitelja srednjeg vijeka, renesanse i prosvjetiteljstva, razdoblja i stilova do našeg vremena, kroz zamjećivanje ili pamćenje koje se ostvaruje u introspektivnoj svijesti, a uvijek manifestira u umjetnosti. Svjesno ili nesvjesno, kao baštinjeno kolektivno sjećanje. To je traganje suštinski uvijek, kako bi to modernim rječnikom nazvali, intermedijalno i multimedijalno, dakle slikom, predmetom, skulpturom, riječju, zvukom, ili bilo kojim načinom opredmećeno.
Svijest i ljudska percepcija, dakle introspektivna svijest kao sredstvo prosuđivanja i osjetilni dojam koji vodi do predodžbe ili ideje, mogući je obrnuti put kojim svako od nas doživljava umjetničko djelo. Lucia Labas uvodi ili bolje reći podsjeća nas na mogućnost da u čitanje i doživljaj umjetničkog djela uključimo i čula koja nadilaze pet osjetila. Istražujući energiju materije i transformaciju percepcije, otkrivamo intuiciju. Intuicija je u filozofskom pojmovniku izuzetno bogata, složena i važna kategorija, posebno u estetici, i možemo o njoj učiti od epikurejaca, Plotina, Hegela, Goethea, Descartesa… ali da postoji i da se na nju možemo osloniti bez sumnje zna svatko tko pored sebe ima maleno dijete ili životinju. I svi smo o intuiciji životno ovisili i uživali u nevinom djetinjstvu, dok je razum nije potisnuo. Utočište intuitivnog doživljaja u odrasloj, zreloj dobi ostaje umjetnost.
Schelling, uzorni filozof romantizma, razdoblja u kojemu je zasijano sjeme moderne umjetnosti, govori o umjetnosti kao najvišem stupnju duhovne djelatnosti, pozicionira umjetnost u središte Univerzuma. Ako je ta ideja u našem vremenu, koje je već nekoliko puta proglasilo “smrt umjetnosti”, neprihvatljivo idealistička I naivna, možda nije zauvijek izgubljena. Transcendentna percepcija koja nadilazi ili barem proširuje osjetilnu spoznaju još je jedna mogućnost sudjelovanja u stvaranju i doživljaju umjetničkog djela.

Misao kao kreativni čin u osnovi je stvaranja svakog umjetničkog djela, tu zaista ne treba posebnog obrazloženja, možda ipak treba podsjetiti na poziv za kreativno mišljenje u čitanju djela. Ono što je nekako danas potpuno nestalo, to je dimenzija vremena, promatranje slike svelo se na minute, kratki obilazak, letimični pogled. Razmislimo o pozivu Lucie Labas koji je objavila u opisu jednog drugog novog umjetničkog projekta koji upravo ostvaruje sinergijom svjetlosti i višeslojnih materijalnih struktura: “..projekt poziva publiku na usporeno promatranje, na uranjanje u fine prijelaze između materije i svjetlosti, gdje se značenje ne prikazuje, već ostvaruje – u trenutku percepcije..” Bez sumnje i Heterodox zahtijeva vrijeme za gledanje, razmišljanje, uživljavanje “svjesno sudjelovanje u iskustvu. Heterodox nije stav, nego proces. Proces traganja, putovanje do spoznaje.”
Izražajnost materijala, dakle potencijal materijalne manifestacije djela posebno zaokuplja umjetnicu. Materijal je ne samo potreban kako bi prenio ideju, on je u proširenom smislu kao medij, mnogo više od pukog prenositelja poruke. Dio tog potencijala označen je u prijelomnoj i intrigantnoj izreci Marshalla McLuhana “medij je poruka”. Materijal je zaista na mnogo načina veoma važan u umjetnosti, i kroz afirmaciju i negaciju. Konkretno, u slikarstvu na primjer, materijal i/ili tehnika i način izvedbe otkrivaju sve od stila do modusa, vremena, okruženja, osobnog individualnog izričaja. Posebno ćemo i na ovoj izložbi primijetiti koliko je autorici važna kultura površine, pomna razrada slojeva, građenje na supstratu nanosima različitih sadržaja. Približavanje i odmicanje kojima kao da povećava detalje tradicionalne slike i stvara novu cjelinu. Istovremeno čuvanje površine i duboko poznavanje postulata i povijesnog razvoja apstrakcije koje je prožeto suvremenim i osobnim senzibilitetom. Kad kažemo slika onda mislimo i na prošireno značenje na tragu pojmova image, disegnio, slike kao mentalne predodžbe i vizualne umjetnosti. Onoga što Herbert Read naziva slikarstvom unutarnje potrebe, a umjetnica vidi svojim riječima kao potencijal slikarskog medija i interakciju vizualnog s konceptualnim.
Izražajnost materijala međutim po svojim imanentnim svojstvima i karakterom ima i mogućnosti preobrazbe. Lucia Labas značajke materijala, koje izvrsno poznaje, želi pretvoriti u ono što naziva energijom materije, a zatim i u energiju samog umjetničkog djela. Pretvaranje materije u energiju proces je potpune promjene, iz sfere opipljivog i vidljivog u novu dimenziju protočnosti između autora i publike koja je pozvana na izgradnju osobnog doživljaja.

Priroda je posljednji pojam koji je istaknut kao referentna točka ne samo o odnosu na umjetnost nego i formiranje integriteta autorice. Izvor nadahnuća koji je trajna motivacija, nit vodilja i nakana ka stvaranju autentičnog, pozitivnog, harmoničnog, na poštovanju temeljenog odnosa prema svijetu koji nas okružuje i kojega smo dio.
Mistični meta-krajolici prezentirani dijelom i na ovoj izložbi, njena su trajna okupacija, subjektivna interpretacija prirode u nama i oko nas, prirode po kojoj možemo ostvariti sklad i ispunjenje, a Lucia Labas po tim načelima stvara svoje radove.
I za kraj jedna mala biografska crtica koja također ima svoje mjesto u razumijevanju njenog umjetničkog izraza. Odrasla u obitelji uz slike, u okruženju poetike gotovo pretjerane blizine naravi umijeća slikarstva, pretvorila je tu prednost na početku u autonomni i slobodni put beskonačnog istraživanja unutarnje i vanjske forme i razvijanja kreativne mašte. Tajana Vrhovec Škalamera, dipl. pov. umjet.