Sretno, Baltazar

Au hasard Balthazar, igrani, drama, Francuska, 1966

Pratimo život jednog iskorištavanog magarca, kao i ljudi iz ruralnog predjela Francuske prisutnih u njegovu životu. Nakon što se magarčić okoti jednog ljeta sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća, djevojčica Marie dade mu ime Baltazar te se prema njemu počne odnositi s mnogo ljubavi, kao prema kućnom ljubimcu. No kad magarac odraste, neizbježno će postati radna životinja, jer ne samo što za Marieina oca farmera mora vući teška dostavna kolica, nego mora slušati i zapovijedi drugih ljudi. Dok Baltazar nepravednu patnju i iskorištavanje podnosi stoički i bez prigovora, Marie tijekom odrastanja i kao odrasla žena također biva izložena zlostavljanju. Ona formalno u životu ima više slobode od Baltazara, no to ne znači da joj je lakše. Za nevolju, nakon što od dvojice mladića koji joj se udvaraju, plahog i dobrodušnog Jacquesa te agresivnog i nemilosrdnog Gérarda, izabere potonjeg, Marie će biti prisiljena živjeti s teškim posljedicama svoje odluke.

Godine 1966. na festivalu u Veneciji ovjenčana s četiri nagrade, te godinu kasnije od Francuskog sindikata filmskih kritičara proglašena najboljim filmom, ravnopravno s ratnom dramom Rat je gotov Alaina Resnaisa, impresivna drama scenarista i redatelja Roberta Bressona djelo je za realizaciju kojeg je autor nadahnuće dijelom pronašao u glasovitom romanu Idiot F. M. Dostojevskog. Prema riječima samog Bressona, nadahnulo ga je poglavlje romana u kojem kraljević Miškin trima djevojkama koje se kikoću pripovijeda o sreći koju je doživio kad je jednom na tržnici u inozemstvu začuo njakanje magarca. Dijelom je Bressona za film nadahnulo i vlastito kršćansko vjerovanje, zbog čega nije čudno što je djelo koncipirano kao niz epizoda koje asociraju na sedam smrtnih grijeha. Posrijedi je prema mnogima ako ne najbolje, a ono svakako jedno od najuspjelijih Bressonovih djela, snažna kršćanska moralka i parabola o životinji kao onom izabranom, dojmljiva jednostavna priča o nevinosti i čistoći u srazu s grubošću i okrutnošću realnog svijeta. Dok bude prelazio iz ruke u ruku svojih vlasnika, mirnoćom i stoicizmom obilježen Baltazar će postati svjedokom i žrtvom ljudske okrutnosti i psihopatologije. Posrijedi je emotivno snažan i nesentimentalan film neobične poetičnosti i naglašene moralističke dimenzije, u kojem Baltazar i djevojčica / djevojka Marie doživljavaju slične sudbine, što je predočeno iznimno sugestivno i efektno. Bresson je i u ovom filmu umjesto profesionalnih glumaca angažirao naturščike, te je za ulogu odrasle Marie angažirana Anne Wiazemsky, koju je redatelju preporučila Florence Delay, također naturščik koja je prvu filmsku ulogu ostvarila u Bressonovu Suđenju Ivani Orleanskoj. Film se izuzetno svidio kritičarima, a osobito Jeanu-Lucu Godardu, kojemu je Wiazemsky nekoliko godina kasnije postala i suprugom, te je ostvarila i zapaženu karijeru tijekom koje je nastupila i u njegovoj Kineskinji, glasovitoj Pasolinijevoj Teoremi i fantastičnoj drami Muško sjeme Marca Ferrerija. Iskustva sa snimanja Bressonova filma Wiazemsky su poslužili kao nadahnuće pri pisanju romana Jeune fille (Mlada djevojka), objavljenog 2007. godine.

REŽIJA: Robert Bresson 

ULOGE: Anne Wiazemsky (Marie), Walter Green (Jacques), François Lafarge (Gérard), Jean-Claude Guilbert (Arnold), Philippe Asselin (otac od Marie) 

SCENARIJ: Robert Bresson 

FOTOGRAFIJA: Ghislain Cloquet 

GLAZBA: Jean Wiener 

MONTAŽA: Raymond Lamy