SESVETSKI DANI KULTURE

Vježbanje suosjećanja novi je projekt Nikoline Komljenović, nastavak njezine autorske prakse u
kojoj tradicionalne cirkuske alate – svilu, užad i trapez – zamjenjuje tankim
ribarskim najlonom (krenom), stvarajući prostor delikatne, a snažne izvedbene
metafore.

Performans se odvija među trima zastorima flaksa – prozirnim, napetim
linijama koje razapinju prostor, omeđujući ga zvukovima, videima i svjetlom.
Ovi elementi evociraju strah, neizvjesnost i nasilje koje je prisutno, ali
nevidljivo; sve ono što se događa onkraj granica našeg pogleda, a čije
posljedice osjećamo na koži.

Prostorom odzvanja nepostojanje sigurnosti, iščezavanje prošlosti i
budućnosti, dok fragmenti intervjua stanovnika područja kojima prolaze
izbjeglice donose stvarna svjedočanstva prolaznosti, gubitka i izdržljivosti.

Kako izgleda susret s Drugim u vremenu sveopćeg razdvajanja?

U ovom radu susret nije spektakularan čin, nego tiho prepoznavanje –
bljesak bliskosti, spoznaja da nismo sami u svojim borbama. Tanka linija tijela
u zraku postaje sama po sebi čin suosjećanja – čin koji ne traži tumačenje, već
ga osjećamo neposredno, kroz vlastito tijelo.

Vježbanje suosjećanja reflektira suvremena
politička pitanja migracija, izbjeglištva, ratova, Drugosti i krhkog naslijeđa
koje ostavljamo budućim generacijama.

Projekt je crossover između vizualne umjetničke instalacije, suvremenog
plesa i performansa pokreta u kombinaciji sa zračnim akrobacijama, oblikovan
kroz sudioničko iskustvo.

U Tankoj liniji metafora se ne izgovara – ona se događa.