FESTIVAL PRAVA DJECE - FILM "NE DAMO IGRALIŠTE"

FESTIVAL PRAVA DJECE (21.10. – 30.11.2026.)

PROGRAM – DOBRE VIBRACIJE

Festival prava djece

18. Festival prava djece u fokus stavlja empatiju, emocije i odnose te otvara prostor za razgovor o tome kako graditi okruženje u kojem se svako dijete osjeća prihvaćeno, sigurno i uvaženo.

Program Dobre vibracije Festivala prava djece, donosi pažljivo odabrane filmove za djecu i mlade – tople, pozitivne i emocionalno angažirane priče koje otvaraju prostor za razgovor o empatiji, razumijevanju, povezivanju i odnosu prema sebi i drugima.

Ove godine za 5. i 6. razrede osnovnih škola prikazujemo slovenski dugometražni igrani film “Ne damo igralište” u kojem borba za igralište prerasta u priču o zajedništvu.

Film je svoje početke imao na prestižnim svjetskim festivalima u Locarnu, Tallinu, Sarajevu i Cottbusu.

Program je za škole u potpunosti besplatan, a svi filmovi prilagođeni su slijepoj i slabovidnoj te gluhoj i nagluhoj djeci i mladima.

NE DAMO IGRALIŠTE!

Igrišča ne damo!

Slovenija, Hrvatska i Češka, 2024.,

Trajanje: 79′

Režija: Klemen Dvornik

Scenarij: Dora Šustić

Uloge: Kaja Šuštar, Youri Friderich, Niko Lemark, David Trontelj, Ivana Roščić, Tihomir Stanić, Enis Bešlagić, Mark Jacob Cavazza, Sarah Al Saleh, Voranc Mandić, Kaja Zabret, Marko Mandić

O filmu:

Kad 12-godišnja Alma sazna da će tvrtka u kojoj radi njen otac srušiti igralište ispred njihove zgrade i napraviti parkiralište, ne preostaje joj ništa drugo nego udružiti snage sa svojom suparnicom Lunom i njezinom skejterskom ekipom. Društvo ima tjedan dana da spasi igralište, a neuspjeh nije opcija. Borba za igralište prerasta u priču o zajedništvu.

Film je završio, ali razgovor tek počinje!

Organizatori Festivala prava djece pripremili su nekoliko pitanja i smjernica za nastavnike koje mogu pomoći da se s učenicima nastavi razgovor o filmu nakon projekcije u kinu.

Možemo li postati prijatelji s osobom koja nam se na prvi pogled nije svidjela iako je zapravo nismo dobro poznavali?

Zašto djeca ponekad odlučuju šutjeti o neugodnim iskustvima, čak i kada ih ona povrjeđuju, i koliko osjećaj povjerenja i sigurnosti utječe na njihovu spremnost da potraže pomoć?

Zašto je važno da odrasli uvažavaju mišljenja djece kada donose odluke koje utječu na njihove živote, čak i kada smatraju da sami najbolje znaju što je za djecu dobro?

Koliko zajedništvo i spremnost na suradnju mogu pomoći u ostvarivanju promjena koje pojedinac teško može postići sam, osobito kada se suočava s odlukama i interesima moćnijih od sebe?