
TINA MARIA BUTAJLA / IVONA STAMBOLIJA
IVONA STAMBOLIJA TOČKA KONVERGENCIJE
Naziv izložbe, koji u pravilu određuje sam autor, trebao bi biti prvo objašnjenje, zajednički nazivnik, nositelj značenja, uvod u razumijevanje, krajnje sažeta autorska izjava.
Siže, pojam nastao u području književnosti i jezika, koji u osnovi opisuje osnovnu temu, glavnu misao, raspored I organizaciju prezentacije, mogao bi se povezati sa smislom i ulogom naziva izložbe – dakle kako autor tumači i sugerira značenje onoga što je odlučio pokazati. Razumijevanje (suvremenog) umjetničkog rada često ovisi o upravo o poznavanju autorske namjere.
Konvergencija je pojam preuzet iz mnogih znanstvenih disciplina, a po definiciji označava onog koji se približava, odnosno međusobno približavanje. Ivona Stambolija opisuje svoju Točku konvergencije kao “mjesto je u kojem prikuplja sjećanja, snove, ideje, razmišljanja i ostale mentalne procese”, a onda nesvjesno slika događaje iz tog spremnika inspiracije. Proces je za nju dvostran, neprocesirane svakodnevne dojmove slika, a u tom postupku istražuje sebe. Instinktivni i intuitivni odabir motiva koje materijalizira u svojim radovima dovode je do nizanja sasvim osobnih i hermetičnih asocijacija posvećenih autopercepciji vlastite svijesti. Ivona Stambolija pripada generaciji vrlo mladih autora koji upravo na taj način svojim stvaralaštvom istražuju sebe i svoj odnos prema okolini, naročito u formativnom razdoblju umjetničkog obrazovanja. Ostaje za vidjeti hoće li to ostati trajna preokupacija iumjetnički odgovor na svijet u kojem odrastaju i sazrijevaju.
TINA MARIA BUTAJLA O ONOM DANU
Literarne forme svih vrsta vrlo su česti poticaj likovnom stvaralaštvu. Tina Maria Butajla koja je na studiju razvila poseban interes za ilustraciju očekivano ima afinitet prema odnosu između slike i teksta. Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu povijesno je rasadište vrhunskih ilustratora koji su, nerijetko u relativnoj anonimnosti, izuzetno vrijednim opusima obogatili hrvatsku kulturu. Ta tradicija, istina u mnogo manjoj mjeri i danas preživljava, i može zainteresirane mlade umjetnike usmjeriti prema tom specifičnom likovnom izrazu.
Autorica se na ovoj izložbi predstavlja pomalo neobičnim izborom predloška. Ona ilustrira, odnosno interpretira svoju pjesmu. Autorefleksijom uspostavlja odnos s pjesmicom koju je zapisala kao maleno dijete. Sačuvala ju je u originalnom, autentičnom stanju, sa svim dječjim pravopisnim pogreškama, ispunjenu iskrenim osjećajima djetinje naivnosti. Prošle su godine i djevojčica je odrasla, intuiciju je pomalo potiskivao razum, osjećaje i instinkte racionaliziralo je stečeno znanje.
Introspekcijom autorica premošćuje vremensku distancu i u potpuno drugačijem mediju apstraktnim pejzažima ilustrira osjećaje i doživljaje iz svojeg djetinjstva. Od inicijalnog poticaja nije ostalo promatraču ništa prepoznatljivo i vidljivo, osobna su sjećanja u suštini neprenosiva. To naravno ne mora ni na koji način umanjiti vrijednost predstavljenog djela, ali ono je za nas potpuno autonomno.
“U JEDNOJ HLADNOJ I TAMNOJ NOĆI SRELA SAM JEDNOG HRABROG PRINCA ON ME ZAŠTITIJO OD ZLIH BIČA KOJI SU ME PRATILE I TUKLE PA JE MOJ PRINC UBIJO IH PA SMO SE NAS DVOJE VJENČALI U PARKU LJUBAVI I MIRA ALI MOJ PRINC JE OTIŠAO ONOJ DRUGOJ I MENE OSTAVIJO U PARKU”
-Tina Maria Butajla, 2005.
Stručni osvrt: Tajana Vrhovec Škalamera, dipl. pov. umjet.