TRI PRAŠČIĆA

TRI PRAŠČIĆA

GRADSKO KAZALIŠTE – SCENA “GORICA”

Tekst: Vedran Komerički

Igraju: Tomislav Krstanović, Rade Radolović, Vedran Komerički / Jura Ruža

Režija: Vedran Komerički i Tomislav Krstanović

Scenografija: Irena Kraljić

Kostimografija: Tea Bašić Erceg

Naši praščići šalju ozbiljnu poruku djeci, ali i odraslima:

Vaš dom nije samo od cigle, drva ili slame – vaš pravi dom je tamo gdje su vaša braća, prijatelji i obitelj. Gradite ga pažljivo, čuvajte ga hrabro i zapamtite: kada se držimo skupa, nijedan vuk nam ne može ništa!

„Drugom čini kao Sebi, kom pomogneš On će Tebi.

Osjećaje tuđe Slušaj, pa ih Shvatiti pokušaj.

Kada Radiš Osmijeh stavi, Radostan ti Sve napravi.

Jer kao Sunce što nas Grije, uz Ljubav ništa teško Nije!“

Riječ redatelja

Poštovana publiko, pred vama je priča o Tri praščića ispričana kao putovanje od toplog, neraskidivog klupka majčina zagrljaja do trenutka kada se to jedinstvo lomi i tri brata kreću u potragu za vlastitim komadićem neba.

U ovoj adaptaciji, praščići ne grade samo zaklone, već prolaze kroz proces separacije i sazrijevanja. Dok jedan u slami traži mekoću sjećanja, a drugi u drvetu miris utjehe, oni uče da se prava zrelost rađa kada se dječja igra susretne s odgovornošću. Vuk

ovdje nije samo vanjska zvijer, već sjenoviti dio nas samih – iskonski strah koji ne treba pobjeđivati, već prigrliti na putu prema cjelovitosti.

Tek u tvrđavi od cigle događa se prava integracija: dom prestaje biti samo zidina koja nas dijeli od svijeta i postaje hram u kojem tri različita srca ponovno kucaju kao jedno. Temelji tog doma iskovani su u trudu, a krovovi učvršćeni ljubavlju i lekcijama majke koje su preživjele svaku oluju.

Uživajte u ovoj potrazi za zajedništvom, jer kada se uzajamno povjerenje spoji s ustrajnošću – tko se Vuka boji još?

„Čovjek ne postaje prosvijetljen zamišljajući likove od svjetlosti, već osvještavajući vlastitu tamu.“

— Carl Gustav Jung